Zašto si počeo?

„Svaki čovek ostaje u stanju mirovanja dok ga neka motivacija ne natera da to stanje promeni“ – prvi studentski, ali ja volim da ga nazovem i prvi „životni zakon“. Uživam u tome da koristim stvari koje sam naučila u školi da bih objasnila život. To bi valjda tako i trebalo da bude, iako su odavno sve sveli na formu i ocenu.

E pa vidiš, strani jezik i znanje istog je retka stvar, ako ne i jedina koja ne može da se svede na formu i broj. U trenutku kada te stranac u tvom gradu, državi pita gde je stanica, njega ne zanima koju si ocenu imao iz engleskog jezika i zašto profesor nije želeo da ti progleda kroz prste za dva poena. Kada odeš na more i ogladniš, nije bitno kako si uradio esej na temu „Stigla je jesen“ zbog čeka si se nervirao prošle godine, nego na površinu izlazi suština – znaš ili ne. Znaš dovoljno, znaš da se snađeš, mislio si da znaš ili nemaš pojma. I to je ono što uvek treba da ti bude na pameti – počeo si da bi znao, ne zbog papira!  Počeo si da ne bi mucao, štucao, nespretno sklapao rečenice, iznuđeno „igrao pantomime“ u tebi bitnim situacijama. Ti, naravno, imaš svoj individualni motiv za početak koji je samo dodatni podstrek – neko ti se odselio daleko, upoznao si nekog posebnog „preko“, tražiš posao ili jednostavno želiš da znaš.

Početak je najteži, a ti si počeo! Šta tačno onda misliš da nisi u stanju da prevaziđeš? 

Da, biće loših dana, ali uvek ih je, zar ne? Loš dan može da popravi bolji ti. Bolji ti postaješ nakon svakog časa, izgovorene reči, rešenog testa, naučene fraze. Loš dan nije kočnica i ne dozvoli da bude. Neka se loš dan postidi kada izađeš sa još jednog časa kao bolji znalac tog izabranog jezika. Loš dan tako postaje bolji – družio si se sa ljudima, skrenuo si misli i stekao novo znanje. Ako će ti biti lakše opsuj na tom „tuđem“ jeziku, samo se pojavi, dođi. Najteži korak je krenuti tog lošeg dana na čas, samo kreni!  Razmisli, ako jednog takvog dana propustiš čas, pa onda bude neki ne tako loš dan, ali tebi nedovoljno dobar, pa opet odlučiš da poklekneš i propustiš još jedan čas to može da postane začarani krug. I šta se onda desi? Moraš ponovo da počneš, a već smo rekli da je to najteže, pa zašto bi to sebi radio? I onda, taj intervju za posao prođe, neko poseban čeka duže, strancu pomogne neko treći.

Ako ti se čini da sporo napreduješ, da u nekom trenutku „tapkaš u mestu“, bez brige, to nije ništa strašno. Biće i proći će – daj sebi vremena. Nastavi da se krećeš kroz to. Tvom mozgu je potrebno neko vreme da posloži sve nove kockice kako bi mozaik bio prelep i dobio svoj pravi smisao. Ja to poredim sa igranjem igrice. Prelaziš nivoe, ide dobro i onda ti se učini da je sve što radiš isto i nema smisla, da taj nivo sada koji nisi prešao još uvek liči na neki od pre. Ako odustaneš, znači da je to tvoj maksimu, ostaješ tu. Ako se strpiš i nastaviš da igraš preći ćeš i taj i stići će nešto potpuno novo, neočekivano i evidentno više. I to se dešava dok ne „pređeš“ igricu, u ovom slučaju ne završiš kurs ili stigneš do željenog nivoa. To na engleskom formulišu frazom „flow state“, nastavi da ideš, prolaziš i trudiš se, budi strpljiv i rezultat će da zablista. Kada ne možeš da letiš - hodaj, kada ne možeš da hodaš – puzi, samo ne staj!

Kada ti se učini da je tvoje učanje jezika izgubilo smisao, pre ili posle časa porazgovaraj sa svojim predavačem. Predavači pružaju i sami povratnu informaciju, posebno u ovoj školi, ali ukoliko je tvoj „trenutak krize“ jak, povratna informacija će imati jači efekat. Kada ti neko stručan, a ko te pri tome posmatra sa strane, pa samim tim i bolje vidi, izloži sve tvoje napretke i poneki deo koji je dobar, ali ga treba „pogurati“, shvatićeš koliki si pomak napravio od početka tvog kursa. Biće ti jasno da koliko god ti se učenje činilo besmislenim, još besmislenije bi bilo odustati u tom trenutku! Lično sam čula jednu rečenicu učenika ove škole: „Mnogo mi je pomoglo, mnogo sam napredovala. Sada čak i kada u nešto nisam sigurna govorim sa mnogo više samopouzdanja jer znam koliko sam radila“.

Znam, znam, pa šta bi drugo profesor, pa još tvoj rekao?! Pa naravno da će da te pohvali. On te uči, to je njegov posao, tvoj napredak je i njegova odgovornost, pa šta ako se dogodi da te slaže? Verujem, takvo je vreme, da ima mnogo „nevernih Toma“ i da će im trebati „dokaz“ za te reči. Proveri se sam! Prošlo je neko vreme, pohađaš kurs, imaš svoj određen nivo – u skladu sa istim odradi svoju vežbu. Porazgovaraj sa onom osobom koja je „preko“, prevedi neki stručni izveštaj, odgledaj jednu epizodu bez prevoda, napiši nešto poput eseja sam, improvizuj razgovor sa strancem i sam uporedi. Ti koji pre polaska na kurs čitate ovo snimi sebe, napiši esej ili uradi nešto prethodno navedeno pa to isto ponovi nakon nekog vremena. Ti koji si već na kursu ili si završio, probajte da se prisetiš svog nekadašnjeg znanja ili pitaj osobe od poverenja iz neposrednog okruženja. Kada proveriš samog sebe i uočiš razliku, koja će svakako biti evidentna, motivacija će ti biti zahvalna!

Da li je bilo koji kamen spoticanja, kojih će svakako biti, vredniji, veći i jači od onoga što te je pokrenulo iz stanja inercije da počneš da učiš? Motivacija je cilj, a cilj sadrži i put – nema lifta, samo stepenice i da, vredeće!

„Kada god poželiš da odustaneš seti se zašto si počeo“. A zašto ste Vi počeli?



Kristina Vukomanović

Učenica Vera Lingua centra